KOLUMNA Moj ra(s)t

0
650
Ako nemate što raditi, radite “na sebi”. Tu uvijek ima posla!
(nepoznati autor)

Još ljetos sam pročitao ovu misao i nekako se ugnijezdila u meni. Upalila je lampicu koja neprestano svijetli. Kao kada nam se upali rezerva u automobilu; znamo da trebamo uskoro natočiti gorivo ili nam prijeti opasnost da negdje stanemo na putu…

Zabluda je da smo mi “gotovi” ljudi. Zabluda je da smo sa svojih 30, 40, 50, 60 godina (ili koliko već) već gotove i formirane osobe, da smo u potpunosti izgradili svoj identitet i da više na sebi ne trebamo raditi. Moramo se mijenjati, to je zakon prirode! Jer, onog trenutka kad pomislimo da smo dostigli svoj ljudski maksimum ili da smo bolji od drugih – to će biti početak našeg kraja.

Zamislite vodu tekućicu koja neprestano donosi nešto novo; u jednom trenutku može biti bistra osvježavajuća voda koja donosi mir, ugodu, u njoj se možemo kupati, uživati pokraj nje, odmarati se. U nekom drugom trenutku to može biti nabujala rijeka, mutna, koja nosi sve pred sobom…

Suprotno od tekućice su vode stajaćice. U njima se brzo pojavi neka “žabokrečina”, ispuni se nečistoćom, zaudara, leglo je raznoraznih bolesti…

Tako je s nama ljudima. Moramo neprestano biti voda tekućica, neprestano se mijenjati, čak i pod cijenu da nekada budemo mutni… to je zakon promjene. Ako ostanemo, slikovito govoreći, voda stajaćica, na jednom mjestu, izlažemo se opasnosti da postanemo bara, da postanemo odbojni.

I prostorija u kojoj je ustajali zrak, teško se zagrijava! Potrebno je pustiti svjež, hladan zrak da bi se toplina bolje vezala za molekule. I mi se trebamo provjetravati! Obnavljati, raditi na sebi.

Ne želim ovom kolumnom nametnuti osjećaj krivnje i rušiti nečije samopouzdanje. Želim potaknuti na kvalitetnu promjenu. Postavlja se pitanje ZAŠTO UOPĆE TREBAMO BITI DOBRI? Zato jer smo na dobrotu pozvani! Zato jer je čovjek biće koje je stvoreno da bude dobro, naš životni poziv jest učiniti ovaj svijet boljim!

Naprotiv, čini se kao da smo izgubili osjećaj za mnoge stvari; za igru, za molitvu, za smijeh, za neformalno druženje, za darivanje iz ljubavi, a ne iz reda, za čitanje, za dobra djela. U svojoj hladnoći, u svojoj isključivosti kao da smo otišli tako daleko da smo zatvorili sve prilaze pozitivnosti, optimizmu. Kao da se bojimo radovati stvarima, da smo se preplatili na pesimizam, sumnju, ozbiljnost. Sve više ogovaramo jedni druge, procjenjujemo, oduzimamo, dodajemo… Drugi su nam uvijek na meti, seciramo tuđe riječi i ponašanja u najsitnije detalje! A Isus kaže “Ne sudite i nećete biti suđeni. Ne osuđujte i nećete biti osuđeni. Praštajte i oprostit će vam se” (Luka 6,37). Često puta koristimo tuđe pogreške da bi same sebe uvjerili da smo mi dobri! Opet Isus kaže: “Što gledaš trun u oku brata svojega, a brvna u oku svojemu ne opažaš?” (Luka 6,41). Ne uspoređuj se s drugima! Ako se već moraš uspoređivati, uspoređuj se jedino sa samim sobom! Jednostavno je. Budi bolji danas nego što si bio jučer. Makar malo. Pokušaj biti bolji od sebe. Biti bolji od sebe! Manje kukati, a više raditi; manje ogovarati, a više prihvaćati druge; manje očekivati, a više davati! Otvoriti sebe za promjenu, za nešto više, za nove spoznaje i odluke! Otvoriti sebe za druge, dozvoliti drugima da budu ono što jesu! Dozvoliti sebi i drugima da se možemo promijeniti na bolje ….

Bog nas je stvorio za velike stvari! Mi smo puno više od onoga što sami mislimo o sebi, više od onoga što drugi misle o nama!

Trebamo se odvažiti, odlučiti, napuniti svoj “rezervoar”, pročistiti vodu, prozračiti prostore svoje duše i rasti u čovještvu svaki dan!

Ne možemo postati ono što trebamo biti ostajući ono što jesmo!
— Max De Pree

ŠALJI DALJE